Turneja Acoustic-Electric mogla je završit samo na jednom mistu. Mala dvorana na Gripama bila je premala za 4 tisuće obožavatelja koji su od prve do zadnje pisme bili Gibini prateći vokali. Puna 3 sata publika je bez problema provela stojeći na nogama, a sidali su tek kad bi ih on zamolija.

Koncert je otvoren pismom Projdi vilo koju je zapivala klapa Iskon, a kad je Gibo izaša na binu, ludilo je započelo. Svaku pismu pivalo se po 10 minuta. I nakon kraja se opet vraćali po refrenu u raznoraznim akrobacijama di bi Gibo izaša među publiku i izmišlja nove aranžmane uključujući i publiku u to.

Velike aplauze publike dobili su i gosti, Damir Urban i pjevačica iz Brooklyna koja je ovaj put zamijenila Mayu Azucenu - Rashida Bryant. Posoljeni zrak i razlivena tinta otpjevana je od prvog do zadnjeg takta zajedno sa svih 4000 duša u publici. A na bisu je Urban zapiva i Ima li tu mjesta za mene. Ipak, najveći pljesak dobila je pjesma kojom je i započeo njegov glazbeni uspon – Zlatne godine. Svitla su se ugasila, a publika je uz tihu pratnju benda pjevala njegov vjerojatno najveći hit.

Koncert je tribalo zaključit pismom koja je stigla sa Gibonnijeve adrese, ali nije njegova. Dalmatino povišću pritrujena Ljube Stipišića Delmate u izvedbi klape Iskon i male dvorane na Gripama nikad nije bila impresivnija. Al i nakon toga, pošto splitska publika nikad nikoga ne pusti ća kad ovaj to zaželi, već traže bar jedan dodatak; na šta je Gibo odgovorija sa Posoljenim zrakom, Činim pravu stvar i Hodaj.

Puno je on i priča u ta tri sata. Prošeta se skoro po ciloj dvorani. A poručija je publici da nas zidovi od ove dvorane dijele od vanjskog svijeta, od cajki i ultimate fighta. Uz zahvale što smo mu pružili u ovih proteklih 17 godina njegovog života. E pa, hvala i njemu na svakoj liniji teksta koju je napisa. Onaj ko ne zna bar koju njegovu pismu teško da je Splićanin.

 Rasprava na forumu o ovoj temi ››